Slabo sam spavao, posla je puno, a i zbilja se dugo nisam ovdje raspisao pa zašto ne malo isprazniti dušu.

Wikileaks (duboki naklon gospon Assange) je napravio nešto što je očito svima trebalo – postao okidač globalnih promjena i realnijeg gledanja na situaciju. Pao je tuniški vođa Ben Ali, a s njim i njegov žuti Ferrari. Mubarak je kidnuo pod povećanim pritiskom i pametnijom organizacijom mladih, nadobudno gladnih slobode, pojačanih masovnom podrškom i mutnim argumentima Muslimanskog bratstva. Tko je kome oteo prosvjed, vidjet ćemo, skoro će izbori.


Ben Ali, Gaddafi i Mubarak u danima moći.

A onda je krenulo u Libiji...

Zaprešić ima kanadsko naselje u koje se doselilo jako zanimljviih ljudi i putnika - piloti, mirovnjaci UN-a, profesionalni vojnici... Od njih sam iz prve ruke uz jutarnju kavicu saznao više o stanju Zemlje, nego što nam to televizor može, hoće i želi pokazati. Jer i tamo su ljudi pa je analogno tome tamo i manipulacija, a moć je jako seksi i jako in. Afganistan, Timor, Eritreja, Haiti,... i Libija iz unutra, s terena, proživljeno i prenesno očima promatrača. S druge strane, profesionalno sam vezan uz agenciju koja servisira malu, ali sposobnu tvrtku koja je poslovala s Libijom. Sve je to sad na klimavim nogama, nitko ništa ne zna, puno tog ovisi o daljnjem razvoju stanja na terenu. A kakvo je stanje na terenu? Slutilo je na revolucionarni uspjeh, u kojem je "pukovnik", u čijoj banci imam račun, a da nisam ni znao da je njegova, bio na odlasku, a onda sasvim suprotino očekivanjima kreće u protuudar. Zapad, sterilan kakav je uvijek i bio s nejasnim, nerazumljvim stavovima u rukavicama ne pomaže u definiranju stava, jer ipak, nafta je nafta.

Pobunjenike naoružane lakim oružjem plaćenici rokaju iz svega raspoloživog s kopna, mora i zraka uz jasan cilj - nagazi Benghazi, grad u kojem je sve i počelo. G8 vijeća i ne može postići konsenzus oko zabrane leta Libijskim zračnim prostorom jer "stvar je vrlo kompleksna". I to iz usta Haguea, ministra zemlje čiji su specijalci ulovljeni u tajnoj libijskoj misiji usred pustinje, nakon što su već svi Britanci evakuirani iz zemlje.

Cijelo to vrijeme prosvjednicima su najjače oružje bili masovni mediji, društvene mreže i podrška ostatka svijeta no prvo potres pa tsunami s finalom u nuklearnoj krizi usmjerili su oči i uši svijeta u drugom smjeru. U Libiji je kaos žešći nego ikad, Bahreinske nezadovoljnike vojska tenkovima tjera u kut, Japanci kaotično grabe hranu i piće sa skoro praznih polica dok ih službeni ljudi u bijelim skafanderima uvjeravaju da je 10 puta veća radijacija i dalje normalna i nema razloga za paniku. Zapadni nuklearni fizičari (ili vijeće staraca koji uporno odbijaju otići u penziju jer je penzija protivna Newtonovom pravosuđu) uopće se ne čude crnom labudu već se klasično nadmeću teoretiziranjem, umjesto da racionalno objasne što se to, jebemu stvarno događa. Što kad se jezgra otopi i koliko će nam ruku djeca imati? Na sve to G8 i dalje vodi tešku i kompleksnu bitku tko će imati bolju kravatu, a Putin i Francuzi bombardiraju Japan za skrivanje istine i fingiranje stvarnosti jer "Mi smo imali Černobil pa ste nas naguzili, evo vam sad nazad!"


Putin Wayne, novi šerif na Zemlji.

A gdje smo u tsunamiju globalnih promjena mi? Dežulović je sve dobro rekao pa se tu i nema previše za dodati, osim da je moj Zaprešić Peaks i dalje najbolji grad na svijetu! I da... dobio sam, hah valjda kompliment da sam isti - Eminem!


Fifty i ja u kazinu u Vodicama.

Kako god, živimo u vrlo zanimljivom vremenu i prostoru svemira, nažalost od jutros daljnji svjedok svemu tome neće biti moja teta koja je preminula u staračkom domu malo prije sedamdesetih godina života. Naučila me nožikovanju, proizvodnji igračaka od kuruznice i da se marelice ne beru s drveta. Bila je dobra i poštena žena prema kojoj život nije bio jednako takav, ali nas nećake nikad nije učila da budemo gladni moći. Hvala joj na tome!


Dječak bere gljive. S punim džepovima marelica.