Jedino zagrebačko porno kino prestaje s radom zbog neisplativosti. I po tko zna koji put su opet svima usta puna emocija, nostalgije i prenapuhane prisnosti prema tom malom izdanku soc-realizma. E pa jebite se, dežurni brižnici i nostalgičari bez pokrića! Koliko ste puta uopće i bili tamo i kupivši kartu pomogli da takvo kino opstane?
Ne osjećam neku preveliku tugu gašenjem tog zdanja u kojem sam bio dvaput. Jednom ko klinac zbog nekog glupog pubertetskog dokazivanja. A prestrašio sam se svih tih čudnih gledatelja koji su na parove razbrojs popunili dvoranu i šutke buljili u platno. Čudne face, šutljivi tipovi,... prestrašio sam se više nego kad smo u Augustu Cesarcu gledali Aliena 3. ili kad je u bivšem kinu Partizan nestalo struje u pola projekcije Mirisa žene pa me odmah počele pucati paranoje i mračna predskazanja kino kataklizme kao u Demonima. Drugi put sam Kustošiju pohodio nedavno na odličnom PR potezu Revije amaterskog filma koja je tamo prikazala na natječaj pristigle amaterske porno uratke. Uz autore i njihove prijatelje svega nas je nekolicina bila "van protokola". U kakvom je financijskom stanju kino, najbolje govori činjenica da je autor jednog od uradaka morao kupiti kartu za projekciju vlastitog filma. Dvorana je i dalje ostala ista - kožna sjedala, miris starosti, a čak je i linoleumski pod ostao isti, a legedna kaže da je on postavljen zbog praktičnih razloga - lakše pranje ejakulata.
Kustošija nema dovoljno gledatelja, niti svojim repertoarom može kompenzirati kiosk ponudu koja uključuje 3 hardcore filma novijeg datuma za 29 kuna, bezbrojnu i skoro pa beskonačno šarenu ponudu interneta ili posrnulu, ali još uvijek dobru ponudu lokalne videoteke. Davno je pornografija prestala šokirati i pokretati revolucije. Danas je to samo dobro uhodani biznis, a strategija je jasna - imaš interesa, imaš i posla. A kino Kustošija ima problem da su se s njim indentificirali ljudi koje ono nostalgično podsjeća na "neka davna vremena", samoupravljanje i šmidhen vikendom, a koji ali baš nikad nisu niti ušli kroz ona mala vrata ispod velikih slova Filmski centar Zapad. Kad će dotični nostalgičari ići u obilati šoping i potrošnju teško zarađenih artrdirektorskih novaca u novoizgrađenom supermarketu koji će niknuti na mjestu "legendarnog" kina, možda će svojim potomcima pričati kako je ovdje nekad bilo jedno "kultno" i "legendarno" mjesto u kojem su se prikazivali "crtići za odrasle".